Rijeka je na Rujevici “crvenoplavima” pokazala da je gazda u svom dvorištu. Doduše, dvorište je bilo malo klizavo našim momcima ali to ne umanjuje zasluženost pobjede igrača Matjaža Keka. Hajduk nije bio u izdanju kojag smo gledali u posljednjim susretima. Rijeka je posebno u prvom poluvremenu “gorila” za pobjedu a Hajduk je nekako izgorio . Meni je osobno žao što nas je Rijeka “tukla” svojim najjačim oružje po desnom boku. Nitko nije pomagao Hysenu Memolli koji je bio ostavljen na cijedilu i “plivao među minimalno dva riječka igrača a “valovi” su stizali u kontinuitetu. Koncentracija je popustila u dva navrata i greške prvo Jeffersona kod udarca Mate Maleša koji je iznenadio opet dobrog Dantea Stipicu a zatim je Mišić loptom “isturio” spličanina Bradarića koji je idelano utrčao iz drugog plana a tada je slijedila rutinska egzekucija Marija Gavranovića u prazna vrata. Šteta što u drugom dijelu Hajduk nije pkazao nešto više jer je Rijeka izgledala umorno i energetski potrošeno. Jedina dva igrača uz Stipicu koja su bila na nivou su Nikola Vlašić koji je bio pokretač svim ozbiljnih napada Hajduka i Zoran Nižić koji je u obrani bio suveren. Život ide dalje već za tri dana je nova utakmica a ova će se brzo zaboraviti. Kao zaključak možemo iznijeti da Hajduk nije na terenu pokazao ono što ga je krasilo u recimo posljednjem susretu sa Osijekom. Izdanje Hamze Barriya i Tome Bašića u središnjici kao i napadača ma kako se on zvao ne može proći protiv ovakve Rijeke koja je ovo pobjedom još korak se približila toliko željenom cilj tituli prvaka. Igrom koju su pokazali u prvom dijelu to i zaslužuju a to govori i ukupni bodovni saldo