Kada sam s kolegama sportskim novinarima dogovarao polazak za Mostar prešutio sam im jednu tajnu koju sam im uspričao tek nakon dolaska u hercegovačku prijestolnicu. Kao mladi nogometni sudac dobio sam iznimnu čast u to vrijeme da dijelim pravdu na oproštajnoj utakmici u Poljudu gdje je Blaž Slišković nastupio po jedno poluvrijeme u dresu Hajduka i Hrvatskog dragovoljca. Tu sliku imam kao uspomenu u jednoj meni dragoj monografiji. Taj događaj za mene je bio puno više od onoga nogometnoga. Druženje nakon utakmice te priče koje su “tekle” u društvu starijih hajdukovaca te već tada legendarnog govornika predsjednik “dragovoljaca” Stjepana Spajića su nešto što se ne može zaboraviti. Blaž Slišković – Baka je bio moj idol, nogometni virtuoz s čijim slikama je bila polijepljena moja soba. On je igrač zbog kojega sa iz škole žurio na utakmicu i zbog koje sam pitao svog barbu Krešu “šta ima nova” jer je on bio stalno na Poljudu. A evo danas idem uraditi priču o Baki koji je zajedno sa Ivanom Gudeljem još jednom nogometnom “zvijezdom” tog vremena upravo radio na pripremi djela filma. Brdo je tema bilo za obraditi jer je Slišković zanimljiv sugovornik.

Slišković nas je dočekao u mostarskom hotelu Bevanda gdje su snimatelji pripremali filmski materijal. A mi smo u društvu dva prijatelja počeli razgovor.

Krenimo najprije sa Zrinjskim. Koliko ste zadovoljni? Dobro ste startali, u Ligi prvaka ste skoro dobili Maribor koji sad igra u skupine LP. Počeli ste sjajno, ušli u sezonu, sad ste malo stali…

Dosta smo dobro odigrali te dvije utakmice Lige prvaka, nismo ni u jednom trenutku u te dvije utakmice bili u podređenom položaju. U Mostaru smo izgubili 2:1, ali smo primili drugi gol praktički u 93.minuti i to iz jedanaesterca, bez potrebe prekršaj u 16 metara. Da je ostao rezultat 1:1, imali bi nekih izgleda u revanšu.

Drugačija bi bila izgledalo nego ono što ste morali napadat…

Tako je.Iako smo u Mariboru poveli odmah u početku, u 8.minuti, dobro smo se držali, Maribor je izjednačio, ali u 2.poluvremenu smo zaista napravili jedan dobar pritisak. Nažalost nismo realizirali jedno dvije šanse koje smo imali i oprostili smo se od natjecanja. Naravno da smo imali ambicija da prođemo Maribor jer smo u tom trenutku smatrali da nisu ništa kvalitetniji u odnosu na nas.

Je li Vas iznenadilo sad ovo što su oni prošli?

Moram priznati, pomalo jest. Treba reći da su imali relativno, rekao bih, sreće u ždrijebu, poslije nas su dobili, čini mi se, jednu islandsku ekipu (FH) pa su ih prošli. Onda su imali Izraelce koji nisu neki bauk. Gledao sam revanš susret i mislim da su sasvim zasluženo prošli obje i plasirali se… Što govori, da smo mi njih prošli uz malo te sportske malo sreće, mogli dogurati barem do tog 3.kola. Pripremili smo se bili za prvenstvo, startali smo najbolje od svih konkurenata koji su bili u tom trenutku najozbiljniji za osvajati titule ove godine, a tu mislim na Široki, Želju i Sarajevo,najbolje smo startali. U prvih 10 kola ostvarili smo 9 pobjeda što je zaista bilo impresivno. Pobjegli smo tada drugoplasiranom Željezničaru 8 bodova, dobili i sarajevo i Želju u gostima, ali period dobre igre ima i svoj kraj. Krizu se mora doživjeti i dočekati, a nažalost ta kriza nas je uhvatila pred sam kraj prvenstva tako da smo prosuli tih 8 bodova prednosti. Sad smo došli u jednu poziciju da se ravnopravno borimo za to 1.mjesto sa Širokim, Željom i Sarajevom, što sam ja i predviđao. Bit će to neizvjesno do samog kraja kao i prošlogodišnje prvenstvo. Teško je očekivati da netko uvjerljivije ostvari 1.mjesto s nekom većom gol razlikom. Jedva čekamo da nam dođe ova pauza. Imamo sad dvije utakmice, jednu domaću i sa Čelikom koji je predzadnji u prvenstvu u gostima. Vjerujemo da će tih 6 bodova biti dovoljno da nam na kraju jedan od konkurenata ne pobjegne više od jednog boda.

Kakvo je prvenstvo BiH?

Neizvjesno. Kvaliteta u odnosu na prošlu godinu nije ništa lošija, a nije nešto posebno ni kvalitetnija. Tu se ističu 3-4 ekipe koje su zadnjih 10 godina u samom vrhu. Tu su Široki, Želja, Sarajevo i Zrinjski kao kandidati za osvajanje 1.mjesta. Utakmica ima kvalitetnih, ali ima i onih koje su negledljive kao i u svakom prvenstvu.

Vratit ćemo se u prošlost. U doba vašeg dolaska u Hajduk bilo je raznih priča zašto ste izabrali Split ?

Kad god sam dolazio u Split kao igrač Veleža publika bi me za svaki dobar potez nagradila pljeskom. Imali smo uzajamnu “toplinu” bio je to nekakav poseban klik. U to vrijeme imao sam ponude baš svih klubova ” velike četvorke” (Dinamo, Hajduk, C.Zvezda, Partizan) i ja sam izabrao Hajduk i Split. Nikad mi nije bilo žao. Bilo je to neko drugo vrijeme od sadašnjega. Evo sa nama je i Ivan Gudelj pa ga pitajte sa koliko smo mi ljubavi igrali za klupske boje.To meni danas sve izgleda drugačije. Puno je manje te veze i ljubavi za klub.

Kakvi su novinari bili u tom vremenu ?

Novinari su tada više cijenili potez od kolektiva a vjerujte ja sam i tada znao cijeniti svoje kolege iz svlačionice koji su odrađivali taj “rudarski” posao. To mi je uvijek bilo na pameti da smo postigli zgoditak ali da je tu loptu i meni dodao i osvojio. Poštovao sam tada jednog Dragu Čelića ili Momu Bakrača koji su radili za nas.

Bilo je raznih anegdota iz tog vremena ?

Znam da je puno toga prepričano a puno puta sam ja bio u glavnoj ulozi. Čak i sad mi nekad netko servira da sam ja oni Baka od prije 30 godina. A i taj Baka nikad nije imao problem u svlačionici. Ako mene pitate zašto odgovor je jednostavan, mi smo se između sebe poštovali. Danas je sve manje toga. Poštovali smo starije a i mlađe. Na jednu stranu bio je Jerolimov, Bakrač…..a na drugoj tada mladi Asanović i sve je funkcioniralo vjerujte gotovo idealno. Nikad me nije bolila glava u svlačionici.

Znamo tko je bio najbolji na terenu a tko je bio najbolji u nočnim izlascima ? Sa osmijehom i cigaretom odgovor je bio brz….

Teško je bilo tada pratiti Rica (Milan Petrović) i Momu (Momir Bakrač). Smijeh..Gudelj je puno energije trošio na terenu pa je po noći bio umoran. Jednom smo Gudelj i ja došli do mene kod moje majke Mile. Ona je Ivana posebno voljela jer je porjeklom imočanka pa bi nas skivala od publiciteta i od raznih “romantičnih” situacija.

Vrijeme leti i danas vi i Ivan Gudelj ste djedovi. Gudelju je kčerka Ivana nedavno rodila curicu a vi ste već iskusni djed ?

Dok čovjek to ne doživi, ne zna što je to. Evo ja nakon ovoga razgovora idem u vrtić po unuku.

Imali nešto za čim žalite ?

Ima, baš mi ostaje žal što u Europi nismo napravili nešto više. Imali smo sve na dlanu a nismo došli do kraja. Koliko smo samo šansi “potrošili” u prvom susreta četvrtfinala Kupa UEFA.

Eto Blaž žali za vremenom u kojem smo bili u četvrtfinalu a danas ne možemo ni do skupine Europske lige. Iako mu je želja da sa svojim Zrinskim osvoji drugu titulu zaredom i da nakon toga nađe unosan inozemni angažman mi mu želimo da u doglednoj budučnosti se njegovi i hajdukovi putevi susretu na radost navijačkog puka.