Dan ponosa svih hajdukovaca!

Prije tri dana pisao sam o suzama i tuzi nakon rezultatskog neuspjeha a danas ćete čitati tekst o danu ponosa i velike radosti svih onih kojima srce kuca za splitske „Bile“. Siguran sam da će posebno biti zanimljiv tekst za one koji su uživo imali tu čast da hodočaste na Poljud te posvjedoče tom europskom susretu s češkom Spartom koja nam je na današnji dan 21.ožujka 1984. godine stigla na uzvratni susret u Poljud. Opet smo imali (kao i u srazu s HSV-om), minus od jedno zgoditka iz Praga ali i novu nadu da će pun Poljud nositi svoju momčad do željenog trijumfa.

Taj susret za razliku od onog s HSV-om, gledao sam sa navijačke tribine. Sjeverna tribina je bila moje mjesto gdje sam boravio u svim utakmicama te natjecateljske sezone 1983/1984. Nas pet prijatelja se dogovorilo da zajedno idemo, ekipa iz „srednje“. Škola u blizini, kao i ručak kod tete Neve. Bila je odlična „baza“ u Spinutu pred samu utakmicu. I pogled iz Karamanove ulice prema stadionu, iz zgrade u kojoj je živio i najtrofejniji predsjednik Hajduka Tito Kirigin, bio je top, dok je samo vrijeme bilo takvo da je najavljivalo proljetnu kišu. Vremenska prognoza nije remetila kolone ljudi koje su se slijevale kroz splitske ulice koje vode prema stadionu. Hajduk je naknadno objavio da je to bio rekordan utržak što se tiče prodanih ulaznica. Čak 48.082 ulaznice su prodane a mediteranski duh je donio i ono nešto preko te brojke. Mi smo prvi ušli na stadion, prvi da bi što bolje doživjeli očekivanu atmosferu i ne propustili ni djelić iste. Ćakule su nam bile kako će izgledati sastav bijelih. Svi su pred susret bili zabrinuti zbog velikog broja izostanaka igrača koji su dobio opomene (žute kartone) u Pragu. Stoga je uzvrat  ‘bijelima’ donio zabranu nastupa za čak tri igrača pa su na tribine preselili branič Branko Miljuš te braća Zlatka i Zorana Vujović a u tom popisu izostanaka se pridružio ozlijeđeni Dušan Pešić. Te brige o kojima smo diskutirali na tribini dok smo čekali početak utakmioce su brzo zaboravljene kad je Poljud proključao vidjevši svoje ljubimce na travnjaku. Uvod nam je ponudio brzi pogodak Gudelja što je značilo anuliranje prednosti Sparte koju je donijela iz Praga. Taj centaršut iz kornera Dževada Prekazija, nebeski skok Ive Jerolimova i zlatna noga Ivana Gudelja nam je donijela spomenuto vodstvu. Na tribini se nije znalo tko koga grli i ljubi. Prijatelji i ja bili smo u transu i jedna misao je bila Bože daj još jedan. Zagrljeni na tribini su bili znani i neznani ali „ludilo“ nije stajalo. Ludovalo se i na istoku i na zapadu i na jugu. Puno detalja mi navire a posebno pamtim i taj pas već spomenutog Prekazija i najbolju prigodu na utakmici za Jerolimova, za koju sam siguran da bi je moj Roko realizirao iako tek čini početne nogometne korake, ali je taj udarac otišao daleko od gola. Sjećam se i prvog produžetka kada je točno ispred moje tribine Zoran Vulić u dobroj prigodi pucao snažno ali preko vrata. A onda se u 119 minuti ukazao „čovik s sobnog postera“ Blaž Slišković. Baka koji je svojim „slobodnjakom“, kojeg je izborio srušeni Gudelj u solo prodoru, iz mrtvog kuta savladao tragičara vratara Sparte Olejara te postao junakom večeri. I mnogih dana i večeri poslije jer se ovaj susret prepričavao raznim generacijama hajdukovaca. To je jedna od onih najvećih utakmica voljenog kluba i mnogi će u toj akciji uživati posredstvom snimki ili priča. S tim pogotkom Hajduk je izborio četvrtfinale Kupa UEFA-e gdje je nesretno ispao od Waregema. Mi koji smo bili uživo smo slavili dugo u noć. Svašta se pričalo….Bio je to dan ponosa svih hajdukovaca, i jedva smo čekali kad ćemo opet nova utakmica.

Kad sam s Ivanom Gudeljom bio u goste Blažu Sliškoviću pitao sam tada legendarnog „Baku“ jeli ima nešto za čim žali nakon te utakmice ?

Ima, nakon velike pobjede nad Spartom baš mi ostaje žal što u Europi nismo napravili nešto više. Imali smo sve na dlanu a nismo došli do kraja. Koliko smo samo šansi “potrošili” u prvom susreta četvrtfinala Kupa UEFA.

Popričao sam i s Zoranom Vulićem akterom obije utakmice. Evo što on kaže:

To su bili dani u kojima nismo puno razmišljali već smo išli iz utakmice u utakmicu. Bili smo puni samopouzdanja i bili uvjereni da možemo osvojiti Kup UEFA. Bilo je i puno fešta i veselja nakon prolaza nad Univerzitateom, Honvedom i Radničkim ali najveselije je bilo nakon Sparte. Šteta što nismo „preskočili“ taj nesretni Waregem. Bili spremni za najviše postolje….Imali smo kvalitetu.

 

Evo i sastava u obije utakmice:

 

Sparta – Hajduk 1:0

Prag, 07.ožujka 1984. Stadion na Letni. Gledatelja: 36.000. Sudac: King (Wales)

Strijelac: 1:0 Hašek (50′)

SPARTA: SPARTA: Olejar, Bielik, Straka, Hašek, Ščasny, Berger, Denk (Skuhravy), Chovanec, Griga, Calta, Prohaska (Jarolim). Trener: Václav Ježek

HAJDUK: Simović, Cukrov, Miljuš, Gudelj, J. Čop, Rožić, Zl. Vujović, Slišković, Zo.Vujović, Ćelić, Vulić (od 70′ Pešić). Trener: Petar Nadoveza

Hajduk – Sparta 2:0 nakon produžetaka

Split, 21. ožujak 1984. Stadion na Poljudu. Gledatelja 50.000. Sudac: Valentine (Škotska).

Strijelci: 1:0 Gudelj (18′) 2:0 Slišković (119′)

HAJDUK: Simović, Cukrov, Šušnjara, Gudelj, J. Čop, Rožić, Vulić, Slišković, Jerolimov (od 75′ D. Čop), Ćelić, Prekazi. Trener: Petar Nadoveza

SPARTA: Olejar, Bielik, Straka, Hašek, Ščasny, Berger, Denk, Chovanec, Griga, Calta (od 51′ Jarolim), Prohaska (od 80′ Skuhravy). Trener: Václav Ježek

By | 2020-03-31T16:54:12+00:00 21.03. 2020.|dalmatinski-balun|0 Comments

About the Author:

Leave A Comment