Nakon dva poraza, sastav Igora Tudora vapio je za večerašnjom pobjedom nad Slaven Belupom. Domaći poraz Rijeke nudio je “bijelima” skok na željenu drugu poziciju. Tudor nije odustao od svog sustava 3-5-2 u kojem je samo Caktaš malo ispred srednje linije. U sastav se vratio najavljeni Čolina. Tudor je vidno tražio agresiju napadača, u ovom slučaju “pomilovanog” Eduoka i mladog Brnića te isto tako tjerao zadnju liniju što dalje od vrata Posavca. Ruka Blagojevića u svom kaznenom prostoru primorala je suca Zebeca da pokaže na bijelu točku pa je Hajduk došao u prednost i vodstvo sigurnom realizacijom kapetana Mije Caktaša koji je ujedno bio i najbolji pojedinac Tudorove momčadi. Bijeli kao da su se tim vodstvom zadovoljili pa je ubrzo stigla kazna iz prizemnog šuta Međimoreca koji je naciljao malu mrežu i poravnao rezultat polovicom prvog dijela igre. Veliku prigodu za vodstvo gostiju propustio je realizirati Mateus, točnije obranom je svoja vrata spasio Posavec. Drugi dio donio je ozbiljnu prigodu mladog Brnića koji je šutirao “neozbiljno” točno u vratara Ježinu. Silnu radost klupi Hajduka donio je centaršut Krekovića koji je tek ušao u igru, za Eduoka čiji je udarac izmigoljio Ježini za novo vodstvo bijelih. VAR soba je u 87 minuti pozvala Zebeca da provjeri situaciju u kaznenom prostoru bijelih i on je pokazao “na kreč” za Slaven Belupo. Mateus je promašio taj kazneni udarac za ekstazu Poljuda. U devet minuta dodanog vremena Hajduk je propustio realizirati prigodu preko Blagaića za miran kraj. Ovako smo se tresli do kraja za pobjedu. Tri boda se pišu, a ostalo trebamo što prije zaboraviti, izuzev odličnog Caktaša večeras.