Novo neugodno rezultatsko iznenađenje servirali u igrači Hajduka svojim navijačima u Jadranskom derbija s Rijekom. Poraz od 1:2, nakon 0:3 u Puli, posebno dodatno boli zbog ponuđene mogućnost približavanja vodećem Dinamu koji je u dva navrata remizirao i nudio nam priključak. Ukratko opisati bolnost ovog novog poraza na Poljudu ali ne primijetiti tromost i sporost sastava Ivana Leke je nešto što baš bode oči. Hajduk se s ovim igračkim kadrom ne može trkački nadmetati za najviše, željene, rezultatske ciljeve i to moramo pošteno onako “hajdučki” konstatirati. U ovom trenu više od samog Leke na potezu su Jakobušić i Nikoličius koji brzinom munje moraju iznaći nova igračka rješenja jer ovaj kadar očito nije ono što može odgovoriti ozbiljnim zahtjevima nogometne igre a u skladu s najvišim klupskim ambicijama. Uz spori i sporni igrački kadar posljednje dvije utakmice su nas dodatno ogolile kroz velike individualne greške pojedinaca u obrani. Nominalno najbolji stoper Awaziem ponovno (već mu se dogodilo) je grubo pogriješio i svojim činom ponudio Rijeci prednost, dok je i drugi pogodak gostiju opet zakašnjela reakcija braniča Mikanovića pred proaktivnim Friganom. Hajduk se pokušao vratiti u završnici kroz dva kaznena udarca Marka Livaje ali ovog puta naš napadač nije oba puta uspio savladati junaka iz susjednih Glavica – vratara Nediljka Labrovića. Kao da i Livaji stao teret na nogu kod drugog “penala” razmišljavši o rezultatu njegove momčadi na Poljudu. Za kraj pošteno je konstatirati Jakirević je dobro pripremio goste za ono što ih čeka na Poljudu a sudac Čulina bio na visini zadatka ma koliko se kome sviđalo ili ne. Momak iz Zagreba imao je punu kontrolu utakmice a stigao je u Split sa ne baš malim bremenom utakmice iz Koprivnice. Za kraj ono najružnije još nam se ozlijedio Sahiti. Može li gore….