Odavno Hajduk nije izgledao kao ove srijede na Maksimiru. Čak i onaj prvi poljudski poraz u kup nije izgledao ovako ružno. Hajduk je izgledao bespomoćno, trkački inferiorno, taktički nezrelo a posebice igrački naivno. Ružna je bila nemoć “bijelih” na Maksimiru dok je Dinamo sa svakom novom zamjenom izgledao sve bolji, jači, goropadniji…….. Duša me boli kada pogledam navijačku potporu Torcide na jugu a igra momčadi na travnjaku gotovo katastrofična. Oprostio se Hajduk od kupa na ružan način ali ukoliko nam ovaj susret otvori oči možda i nije svako zlo za zlo. Struku na čelu sa Damirom Burićem mora posebno brinuti trkačka i šprinterska nemoć u odnosu na Dinamo. Kvaliteta je neupitno na strani momčadi sa Maksimira. Dinamo nas je “jeo” u svakom napadu u svakoj akciji to je ono što nas je boljelo u ovom porazu. A igrači Hajduka su susret samo odgledali. Bar većina jer su nešto i spasili Kalinić i Šimić inače bi došli do “po duzine”. Puno dodira , ne kvalitetnih poteza u predaji i prijemu lopte a o nepotrebnim opomenama da i ne govorim su ono što mora brinuti Burića. Ono što ga mora brinuti najviše je što rade kondicijski treneri ili oni koju su zaduženi za fizičku pripremu. Priča im je puno bolja od djela jer Hajduk na terenu ne trči a zadnjih pola sata igre smo u problemu već duže vrijeme. Najbolje bi bilo što prije zaspat i ovaj derbi zaboravit ako ste navijač Hajduka. I čestitat Dinamu. A nama budnima preostaje poznati tekst: Ima jedna duga cesta…….